Dini je sutra ujutro osvanuo najljepsi dan nakon pet godina.Protekle noci skora da nikako nije ni spavao razmisljajuci o susretu sa Sarom.Ni na djelic sekunde nije gubio misao o njoj.Glavom su mu kruzile rijeci koje sutra mora izgovoriti.
Ako mi je Sara onda rekla da me voli i da ce me prihvatiti bez obzira na sve,sigurno se od tada nista nije promijenilo.Sutra joj moram reci koliko i ja nju volim i koliko zelim da budemo zajedno.Gospodaru,hvala ti na ovoj sreci!!!
Za Saru je osvanuo dan kao i svi prosli,nista narucito.Ona se nije mogla pozaliti na neprospavanu noc,cini se da se nije ni pomakla od trenutka kad je zaspala.Tek kako se sedam sati poslije podne blizilo,pocela je da bez razloga hoda po sobi i trazi razlog da taj dan ne izadje van kuce,ali razloga nije bilo.Nesto je u njoj bilo jace od nje same.Istina i laz kad se pogledaju u oci,teski li su to protivnici.U Sari se vodila bitka vec odavno,a red je dosao na istinu da izvuce svoje najjace oruzje,godine sutnje.
Dino je brzo,cak nekoliko minuta prije stigao na mjesto sastanka,dok se Sara vukla kao starica pod teretom godina.Ulazeci u toplu prostoriju,gdje su se mogli osjetiti mirisi gosta pomijesani sa mirisima ukusnih jela,Sara je pogledom trazila Dinu a kad ga je najzad pronasla,zeljela mu je sasuti sve pravo u lice.U njoj je kljucao bijes.Vrijeme je sporo prolazilo.Zrakom su se sirila bezbrojna pitanja i odgovori koja su jedno drugom zeljeli dati,ali dosta tesko su uspijevali da dodju do njih.
-Ja bih volio Saro kad bismo malo pricali o proslosti...o onom danu kad si mi dosla ...
-Ja sam sve vrijeme cekala ovu recenicu i ja bih voljela da razgovaramo o tom danu
-Znam da ti onda nisam nista rekao,da sam ostao nijem ,otisla si zalupivsi vratima...ali...sada ti zelim priznati sve ono sto tada nisam mogao.
Sa Sarinih usana se mogao cuti dugi uzdah,njime je dala Dini potvrdu za sve ono sto je rekao i znak da zeli cuti jos.
-Tvoj ulazak u sobu za mene je znacio sve u zivotu.Zelio sam ustati i zagrliti najljepse bice na svijetu,ali onda sam shvatio da ne mogu ustati i da to nikad i necu moci,zato te Saro onda nisam ni pogledao,zato sam ostao skamenjen na tvoje rijeci.Previse me boljela tvoja moguca nesreca pored mene.Poslednje sto sam zelio je da patis a tada sam mislio da je to pored mene neizbijezno.Kasnije si mi rekla sve one prelijepe stvari a ja sam i dalje sutio.Jednostavno moja glava nije mogla primiti i shvatiti rijeci koje si mi govorila.Tvoj zivot sa mnom je za mene izgledao nemoguc.
-Lijepo Dino,lijepo...zbog tvoje glupe glave ja sam izgubila najljepse godine zivota,vjecito ozivljavajuci sjecanje na tebe iako smo mogli sretno zivjeti.Bas kad si mi otvorio vrata novog svijeta,pustio me u svoj zivot,san o ljubavi na istom tom mjestu si me ucinio i robinjom.Ostala sam godinama zatvorena tamo gdje si me ostavio,na raskrscu...nisi mi mogao dati ni uljudan razlog da odem a ipak sma morala otici...da si onda barem slagao lakse bi mi bilo...nisi slagao,ali nisi rekao ni istinu...na sve si bacio veo sutnje
-ali Saro nisam
-suti,molim te suti...sve si ti mogao...ostavio si me onako samu,zelio si da sama nadjem put,shvatim da me volis...e pa nisam mogla,jedino sto sam tada uspjela je otvoriti svoje srce,ti ni to nisi mogao.Dino bio si kukavica,pritajio si se i sada poslije pet godina mi sve ovo kaze...
-Shvati da sam to uradio iz ljubavi!Zato jer te volim Saro,nikada te i nisam prestajo voljeti!
-Mogao si i sad sutjeti kao do sad,navikao si da uvijek sutis...
-Ali Saro zelim s tobom biti
-Izvini Dino,ali ja to vise ne zelim.Ja imam hrabrosti da ti kazem ovo i ne mislim na posljedice.Pet godina si me pustio da cekam,i ne samo tih pet,vec i one cetiri u srednjoj skoli.Sta vise zelis od mene?Ja vise nemam vremena za cekanje i za tvoje zakasnjele odluke.Pet godina sam sama daleko od svega i svih ljudi koje volim ocekivala tvoj poziv,bilo sta....umorna sam od tog.Ne zelim u zivotu jos jedno cekanje ili razocarenje.Ne volim te vise Dino.
Kao i onog dana kad je dosla da se uvjeri da njen Dino ima noge ili u najgorem slucaju ako nema da ga uvjeri da i bosonog moze stici preko trnja do zvijezda,uzela je svoju torbicu i ovaj put jos odlucnije izasla napolje.
Od ovog dana vise se nikad nisu vidjeli.Sara je ponovo otputovala a Dino se vratio svojoj sobi i zivljenju proslosti.Sara se nekoliko godina kasnije udala i dobila djecaka kojeg su nazvali Dino,mada je ona smao zeljela da se tako zove iz nepozantih razloga. Drugi Dino za njega nikad nije saznao,kao sto vise nista nije znao ni o Sari.Mogucnosti za njihov ponovni susret vise nije bilo.Dino je rijetko izlazio iz kuce,pao je na milost i nemilost brace i sestara,a Sara se vise nikada nije vratila u Bosnu.Sprijecila je svaku mogucnost za ponovnu tugu,barem u Bosni a svakako da su je negdje drugo cekale druge tuge.Ipak jedna tuga je bila sprijecena po cijenu ljubavi.
