Kraj
I,jednostavno dodje trenutak kad je stare slike potrebno strpati u kofer zaborava,
Zatvoriti s drhtavom rukom i poslati brzim vlakom potrosene ljubavi ka novoj stanici.
Ponekad tako zatvorim oci i pokusavam nas sklopiti od preostalih komadica lomljivog stakla...
Ne ide mi bas najbolje...il' se polomimo na tisuce novih dijelova il' mi jos uvijek onaj tvoj dio zavrsi pod kozom...ne zelim to...
Jednom si me pitao zasto bjezim od tebe?
Sad znam odgovor.
Moje srce je nauceno na ljubav a ti znas da bolis!
